logo

CEPEOS | Centar za informisanje, savete i unapređenje komunikacije između korisnika i pružalaca usluga osiguranja.

2024 © Centar za promociju i edukaciju u osiguranju

Osiguranje imovine

Lična sigurnost je jedna od osnovnih ljudskih potreba, a osiguranje je ekonomska nužnost svakog ko brine o svojoj sigurnosti, kako u svakodnevnom životu, tako i u poslovanju.

Imovina, bilo da je poslovne ili privatne prirode, kao što su objekti (stanovi, kuće, poslovni prostor), oprema, zalihe, stvari u domaćinstvu… izložena je velikom broju rizika.

Ostvarenje tih nepredvidljivih događaja može dovesti do ogromnih direktnih i indirektnih finansijskih gubitaka i ugroziti opstanak svake porodice i firme na tržištu.

Da li ste spremni da sav rizik preuzmete na sebe?

Odgovorno ponašanje prema imovini koju posedujemo podrazumeva i njenu adekvatnu zaštitu od različitih vrsta rizika kojima može biti izložena, kao što su požar, udara groma, eksplozija, oluja, grad, poplava i bujica, izliv vode iz instalacije, provalna krađa i razbojništvo, lom stakla i drugi nepredvidljivi događaji.

Zaključivanjem osiguranja imovine, Osiguranik potencijalno velike i neočekivane troškove pretvara u manje i fiksne troškove – plaća premiju osiguranja, a ekonomske posledice koje mogu nastati zbog nastupanja određenog rizika prenosi na Osiguravača.

Koje vrste osiguranja imovine postoje?

Zašto osiguranje imovine?

Prenosom rizika, Osiguranik sebi stvara sigurnost za budućnost. Sredstva uložena u osiguranje imovine predstavljaju odličnu investiciju, a neosigurana imovina je rizik koji ni jedna firma ili domaćinstvo u današnje vreme ne bi trebalo da prihvata.

Polisa osiguranja jedina garantuje da Vaša imovina ne može biti trajno uništena i izgubljena. Istovremeno, omogućava miran san i daje Vam neophodnu Sigurnost!

Najčešća pitanja vezana za osiguranje imovine

U pogledu obima osiguravajućeg pokrića najčešči načini osiguranja imovine su:

  • osiguranje na sumu osiguranja sa primenom načela podosiguranja
  • osiguranje na „prvi rizik“

Kada se osigurava imovinu na sumu osiguranja, naknada štete zavisi od odnosa sume osiguranja i stvarne vrednosti osiguranog predmeta, što znači da ne mora biti identična sa iznosom štete odnosno sa faktičkim gubitkom koji pretrpi osiguranik.

Ukoliko je suma osiguranja jednaka stvarnoj vrednosti osiguranog predmeta, iznos štete i naknada štete će biti identični iznosu.

Međutim, kada je suma osiguranja niža od stvarne vrednosti osiguranog predmeta (podosiguranje), osiguraniku se prema pravilu proporcije naknađuje samo deo štete koji odgovara srazmeri između sume osiguranja i stvarne vrednosti osiguranog predmet.

Suma osiguranja je gornja granica obaveze osiguravača – limit pokrića.

Do podosiguranja dolazi kada je suma osiguranja u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja niža od stvarne vrednosti osiguranog predmeta.

U slučaju da je utvrđeno postojanje podosiguranja, osiguraniku se prema pravilu (načelu) proporcije naknađuje samo deo štete koji odgovara srazmeri između sume osiguranja i stvarne vrednosti osiguranog predmeta, prema formuli:

NAKNADA ŠTETE = SUMA OSIGURANJA x IZNOS PROCENJENE ŠTETE / STVARNA VREDNOST

Primer: Pretpostavimo da je suma osiguranja 750.000 dinara, a stvarna vrednost osiguranog predmeta 1.000.000 dinara (podosiguranje). Prema pravilu proporcije zbog podosiguranja nadoknadiće se samo 75% iznosa procenjene štete. Znači, ako je šteta procenjena u iznosu od 600.000 dinara, naknada štete iznosi, odnosno osiguraniku će biti isplaćeno 450.000 dinara. Razlika između iznosa procenjene štete i naknade štete iznosi 150.000 dinara zbog podosiguranja (ovaj iznos ide na teret osiguranika).

Pored pokrića na sumu osiguranja, za određene rizike (izlivanja vode iz instalacija, poplave, bujice i visoke vode, provalna krađa i razbojništvo i dr.) možete izabrati limit pokrića koji je manji od ukupne vrednosti osigurane imovine.

Osiguranjem na,,prvi rizik”, Osiguravač prihvata platiti naknadu u visini nastale štete, ali najviše do visine ugovorene sume na ,,prvi rizik”, i to bez primene načela podosiguranja,

Ovim načinom osiguranja ostvarujete uštedu u premiji, jer suma osiguranja na “prvi rizik” može biti značajno manja od ukupne vrednosti osigurane imovine. Niko ne očekuje da, na primer, od poplave bude oštećen ceo višespratni objekat– šteta obično zahvati samo podrumske prostorije i prizemlje.

U praksi, suma osiguranja na,,prvi rizik” trebala bi da odgovara Vašoj proceni eventualne (moguće) štete.

Određuje se prema građevinskoj vrednosti nekretnine.

Potrebno je proceniti i utvrditi sumu osiguranja koja bi u slučaju nastanka štetnog događaja bila dovoljna za vraćanje nekretnine u prvobitno stanje.

Franšiza je učešće osiguranika u svakom štetnom događaju, odnosno iznos koji osiguravač uvek odbija od iznosa ukupne naknade koju plaća osiguraniku.

Ako je iznos štete manji od franšize, osiguranik neće dobiti naknadu iz osiguranja, a ako je iznos štete veći od franšize, osiguranik će dobiti iznos naknade umanjen za iznos franšiže.

Imovinu možemo osigurati, između ostalog na:

  • nabavnu vrednost-vrednost osiguranog predmeta u trenutku stvarne nabavke, izrade ili izgradnje, bez umanjenja za amortizaciju (otpis dela nabavne vrednosti osiguranog predmeta, u skladu s njegovim rokom trajanja)
  • stvarnu vrednost (sadašnju vrednost)-nabavna vrednost osiguranog predmeta umanjena za procenjenu istrošenost, amortizaciju, u određenom trenutku
  • svakovremenu stvarnu vrednost-nabavna vrednost osiguranog predmeta umanjena za procenjenu istrošenost – amortizaciju, u bilo kom trenutku.

Načelo materijalnog interesa

Osiguranje imovine može zaključiti svako lice koje ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj, pošto bi inače pretrpelo neki materijalni gubitak.
Kao nosioci interesa u odnosu na predmet izložen riziku mogu se pojaviti različita lica. Pre svega, to može biti vlasnik osigurane stvari, ali i druga lica sa pravom iz koga proističe interes za naknadu štete na osiguranoj stvari: zalogoprimac, hipotekarni poverilac, izvođač radova, kreditor koji osigurava kredit i drugi.

Prava iz osiguranja mogu imati samo ona lica koja su materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi imala u času nastanka štete. Lice koje je u momentu zaključenja ugovora imalo materijalni interes za osiguranje, ali ga je u toku trajanja osiguranja izgubilo, gubi i pravo iz osiguranja.

Načelo obeštećenja

Osiguranje imovine je odštetnog karaktera.
Svrha osiguranja je naknada štete prouzrokovane ostvarenjem osiguranog slučaja.
Iznos naknade iz osiguranja ne može biti veći od štete koju osiguranik pretrpi.

Ovim načelom se kod imovinskih osiguranja sprečava mogućnost neopravdanog sticanja sredstava odnosno bogaćenja i izbegava rizik od mogućeg voljnog i zlonanermog prouzrokovanja osiguranog slučaja od strane osiguranika.

Iz načela obeštećenja proizilaze i neka druga pravila u osiguranju imovine:

  • subrogacija: pravo osiguravača da stupi u prava osiguranika prema trećem licu nakon isplate naknade štete (drugim rečima, nije dopustivo kumuliranje naknade iz osiguranja i naknada štete od lica koje je odgovorno za istu)
  • nadosiguranje: ukoliko je suma osiguranja veća od vrednosti osiguranog predmeta, prava iz osiguranja ne prate sumu osiguranja, nego ostaju na nivou stvarne vrednosti osiguranog predmeta, uz srazmerno smanjenje premije
  • dvostruko osiguranje: osiguranje jedne stvari kod dva ili više osiguravača, od istog rizika, za isti interes i za isto vreme, a zbir suma osiguranja prelazi vrednost osigurane stvari (u ovakvom slučaju osiguranik ima pravo da od svakog osiguravača zahteva naknadu iz osiguranja prema ugovoru zaključenim sa njim, ali ukupno ne više od iznosa pretrpljene štete)
  • podosiguranje: slučaj kada je suma osiguranja manja od vrednosti osiguranog predmeta, pa se naknada štete srazmerno smanjuje.

Reosiguranje je posebna vrsta osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravajuće društvo prenosi na reosiguravajuće društvo deo rizika koji je prethodno preuzeo i za uzvrat plaća reosiguravajućem društvu premiju reosiguranja. Drugim rečima, reosiguranje je osiguranje osiguranja.

Cilj reosiguranja je maksimalno obezbeđenje portfelja osiguravača tj. da osiguravač umanji izloženost gubitku tako što će podeliti rizik.

Koji ugovori su reosigurani zavisi od ugovorene sume osiguranja, procene maksimalne moguće štete koja se može desiti po jednom osiguranom riziku, kao i od samopridržaja osiguravača.

Svojim samopridržajem osiguravač utvrđuje najveću obavezu koju u celini može da pokrije svojim sredstvima po jednom osiguranom riziku.

Za sve rizike koji prelaze utvrđeni samopridržaj između osiguravača i reosiguravača se zaključuje ugovor po kome osiguravač predaje, a reosiguravač prima u pokriće osigurane rizike.

U slučaju štete po polisi koja je vinkulirana u korist banke, društvo za osiguranje traži saglasnost banke i postupa prema uputstvima banke.

Ako se kredit redovno plaća tada banka po pravilu daje saglasnost da se naknada isplati ugovaraču osiguranja.

U slučaju da se rate kredita ne plaćaju redovno tada banka ima pravo da traži da se iz naknade štete najpre plati dug na ime kredita.

Ne postoji ograničenje broja prijavljenih šteta, ali zbir isplaćenih naknada po svim štetama u jednoj osiguravajućoj godini po jednoj polisi osiguranja ne sme da bude veći od sume osiguranja.

Ugovarač osiguranja ne mora da bude vlasnik imovine, dakle osiguranje može da ugovori i neko drugo lice, ali se u slučaju štetnog događaja naknada štete isplaćuje vlasniku.

Zainteresovani ste za osiguranje imovine?

Kontaktirajte nas za svaku pomoć

[]
1 Step 1
keyboard_arrow_leftPrevious
Nextkeyboard_arrow_right